Kad se sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon sloma Hrvatskog proljeća, naklada jednog tjednika s nekoliko stotina tisuća primjeraka strmoglavila gotovo na nulu, zlobni je kolega glavnoj urednici toga lista u jednoj zgodi rekao: ”Lako je tebi, ti sve svoje čitatelje poznaješ”. Uskoro je tjednik prestao izlaziti, ali to se neće dogoditi srpskim Novostima koje se financiraju novcem iz proračuna i čija redakcija također poznaje sve svoje čitatelje, i one koji ih ne vole i one koji ih vole. U povodu izlaska svoga tisućitog broja sve ih je poimence pobrojila, protivnike je citirala, a obožavatelje zamolila da kažu što o Novostima misle. Na jednom sam kiosku prodavačicu pitao kupi li tko kad Novosti, odgovorila mi je – nitko nikad. Otprilike se tako “prodaje” i njihov izdavač Milorad Pupovac: Hrvate ili iritira ili ne zanima, a Srbi od njega nemaju koristi, čak ni u Novostima gdje ih uglavnom nema, urednici i novinari gotovo su mahom dobro plaćeni Hrvati, što je jako pohvalno za intelektualni imidž Srba u Hrvatskoj. A i Pupovac i Novosti neprekidno valjaju jedan balvan na kojem pišu da su Srbi ugroženi, da u Hrvatskoj haraju ustaše. Ipak se tržišno ponašaju: ugroženost i ustaštvo sami proizvode jer od toga žive.
Vecernji.hr
PRINT
