Svjedok Adil Zulfikarpašić je na svoje oči vidio je kada je kod Tita ušao Strajo Kocović, četnički vojvoda iz Foče i jedan od najvećih koljača, ali je na šubari sada umjesto kokarde nosio petokraku. Postao je komandant Fočanskog partizanskog odreda, svega mjesec dana nakon pokolja. Tito i Vrhovni štab, prema svjedočenju Zulfikarpašića koji je bio tamo prisutan, primali su mase četnika i pravih koljača iz Foče i dijelova NDH uz Drinu, u partizane.
“Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95 % Srba”, rekao mi je Tito kad sam tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.
Adil Zulfikarpašić (umro 21. srpnja 2008.) je u siječnju 1942. godine dobio zadatak kao partizan da putuje u rodnu Foču, gdje je u to vrijeme bio Vrhovni štab i Tito. O tome što je tamo doživio, zapisao je u knjizi ‘Put u Foču’. Tada je vidio da partizanska politika skrivanje masovnih četničkih pokolja, te povrh toga bio je svjedokom da je velika masa četnika već tada 1942. prišla partizanima, piše Pero Horvatić za portal narod.hr. To sve je čuo u Vrhovnom Štabu iz usta Aleksandra Rankovića u prisustvu Tita.
Osim toga, partizani nisu dozvolili pokapanje i obilježavanje žrtava tisuća poklanih civila jer je Vrhovni Štab smatrao da to nije „politički korisno“ u strahu da bi partizani izgubili podršku Srba. Osim toga, ova bivša partizanka posvjedočila je da su u ubijanjima u NDH sudjelovali i partizani.
Nataša Zimonjić-Čengić smatra da su događanja u posljednjem ratu 1991-1995. i ono što se dogodilo Srebreničanima i s njihovim kostima samo nastavak priče iz II. svjetskog rata, a to potvrđuje i pisac knjige Put u Foču, Adil Zulfikarpašić.
Adil Zulfikarpašić je jahao prema Foči zajedno sa Radetom Hamovićem, zapovjednikom odreda, Perom Kosorićem, zapovjednikom bataljona, i sa još nekoliko pratilaca, a svuda ih je dočekivala ista slika: zgarišta, nijema pustoš i gladni psi koji su zavijali oko muslimanskih sela.
Seljak na kojeg su naišli ovako je objasnio šta je bilo: “A, sa Turcima? Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su ih potoci, to će u proljeće, ako ih zvijeri dotle ne pojedu, da smrdi. Još ćemo kakvu bolest navući. Kazao sam ja vojvodi Klariću: Iskopajte jame, pa zatrpajte, naćerajte, neka sami sebi jame kopaju…”.
(…)
Kamenjar.hr
PRINT
