Žestoka bitka se odvija između "prosvjetnih trudbenika" i državnog proračuna. Bune se, ljute učitelji, profesori, sveučilišni profesori - svi protiv podcijenjenosti. Iz Vlade su blago začuđeni, a pomalo i uvrijeđeni.
Objašnjavaju zapjenjenim prosvjetarima kako bi im dali da imaju - i naše krvi. Toliko su im važni. Dobro, ne svi podjednako. Dali bi i više koeficijente, ali ne baš učiteljima. Sveučilišnim profesorima bi svakako dali, možda čak i profama u gimnazijama, ali baš svakom, pa i seoskom učitelju – e, to ne može jer se zna red vrijednosti. Kad učitelji dosegnu rang Hrvoja Klasića, Jakovine, Markovine, Goldsteina, onda mogu imati visoke koeficijente, ali dok djecu uče temeljnim znanjima i vještinama, onda baš i ne zaslužuju neke osobite koeficijente. Floskula da su učitelji stup društva, da od njih sve započinje, da oni formiraju djecu za čitav život potpuno je promašena za Đakića, Šeksa, Stazića, Marasa, Granića, Ivanku Tomu, Bajrušija, Antu Tomića, Vedranu Rudan, Gorana Gerovca, Branimira Pofuka… Da su učitelji već odavno bili bolje plaćeni možda se navedeni, a i mnogi drugi nenavedeni, ne bi nikada ni pojavili na našoj "zapadno-balkanskoj" pozornici.
Ukratko, Vlada smatra kako love nema. Ili je možda ima, ali je potrebnija onima za koje smo se borili i izborili u Domovinskom ratu. Recimo za tzv. "nevladine udruge". Na njih ode svake godine nešto manje od milijardu kuna. Što bi Nezavisni sindikati zaposlenih u srednjim školama Hrvatske dali da im se ponudi ta lova? E, onda bi štrajkale B.A.B.E., Jelena Veljača, Mirovni studiji, Savez antifašističke omladine, Pupovčeve 'Novosti', GONG…i tko bi ih sve nabrojao.
A to bi bilo jako nezgodno prvenstveno za međunarodni, ali i domaći ugled naših političara. I sad bi učitelji i profe željeli upasti u taj VIP razred korisnika proračuna. Da ne bi! Koliki bi samo famozni koeficijent učitelja i profesora bio bez tih uvijek gladnih usta! Koliko bi Peljeških mostova mogli sagraditi da nije bilo "Istanbulske konvencije" i "Marakeškog kompakta"? To ne zna čak ni Blaža Divjak koja, inače, sve zna osim kako biti istodobno za štrajk i protiv štrajka. Navedimo samo kao primjer: prema statističkom izvješću HZMO-a, objavljenom u srpnju 2016. RH je plaćala 16.841 partizansku mirovinu, 7531 domobransku, 7464 pripadnicima bivše JNA koja nas je, usput rečeno, napala i razarala četiri godine, 50.140 mirovina Srbima iz bivše "SAO Krajine" koji žive u Srbiji i koji su možda i sudjelovali u pobuni protiv RH, te su 5. kolovoza 1995. na traktorima napustili zemlju. Te mirovine isplaćuju se temeljem Zakona o konvalidaciji iz 1997., a koji se sastoji od samo četiri članka…
(…)
Z. Hodak/Direktno.hr
PRINT
