Što radi hrvatska diplomacija? Evo, ovih dana (21. studenoga 2019.) u američkom Kongresu održano je javno predavanja „Jasenovac: neizgovoreni genocid i Holokaust 1941.-1945.“, dok su se, kako pišu srpski mediji, u Svetom gradu, u Izraelu, u okviru akademskog okruglog stola posvećenog srpsko-izraelskim odnosima nisu mogli izostaviti zajedničke uspomene na vrijeme zla u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
-U tridesetak minuta govora, koje je pripremala šest mjeseci kako bi u tom kratkom vremenu mogla što bolje doprijeti do američke publike, Dragana Tomašević, osnivač i direktor Fondacije sjećanja na Jasenovac i Holokaust iz Londona, predstavila je 700 godina srpske povijesti i stradanja od Kosovskog boja, preko dva svjetska rata, do ratova devedesetih godina prošlog stoljeća. Poglavito se osvrnula i na monstruozne zločine pripadnika ustaškog pokreta nad Srbima, Židovima i Romima u jasenovačkom sistemu logora smrti – javljaju mediji.
Tomašević se pohvalila da je pred punom dvoranom nazočnim kongresmenima, senatorima i drugima, rekla sve što bilo patološko, kriminalno i bolesno, što je bila karakteristika ustaškog pokreta u cjelini, a kulminiralo je u Jasenovcu. Također je spomenula da njezin govor nije bio direktna optužba, nije bio prst u oko, nego diplomatski odmjeren i uz najveći pijetet prema svim žrtvama, Vidjela je, kaže, da su je pažljivo slušali, a na nekim licima je primijetila i da su šokirani.
Saznali smo da je ovo prvi put u zadnjih 20 godina da se američki Kongres bavi pitanjem ustaškog genocida koji je počinjen nad Srbima, Židovima i Romima u NDH. Skup je počeo prikazivanjem dokumentarnog filma „Kultura sjećanja“ u kojem su prikazana svjedočanstva i patnje preživjelih u koncentracijskim logorima u NDH.
Srbi su tom prigodom u predvorju Kongresa postavili i izložbu „Anatomija zaborava“.
Nisu zaboravili spomenuti da dok u Slavonskom Brodu kite grad novogodišnjim ukrasima u obliku „ustaškog“ latiničkog slova u, oni se eto bore diljem svijeta protiv genocida od Hrvata, od zločina koje su od njih doživjeli i u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu.
Takve se stvari u Hrvatskoj prešućuju i marginaliziraju, kao da se nikada nisu dogodile, umjesto da hrvatski povjesničari (istina jako ih je malo) diljem svijeta, a osobito u SAD i Izraelu održavaju predavanja na temu „Srpski zločini u Domovinskome ratu, od Vukovara, Škabrnje do Dubrovnika“, da upoznaju svijet o 150 masovnih grobnica, razrušenim bolnicama, spaljenim selima, protjerivanju Hrvata iz njihovih domova...
Jednom riječju o srpskoj i inoj agresiji na Hrvatsku, BiH i Sloveniju.
Kad Srbi (kako ih nije stid) spominju Slavonski Brod i „novogodišnje ukrase“ namjerno „zaboravljaju“ hrvatsku djecu koju su tamo pobili i na desetine tisuća granata kojima su razarali ovaj grad.
Da su to čuli američki kongresmeni, ili njihova srpska klanja na Ovčari, vjerojatno bi još više bili šokirani, kao i činjenicom da se nikada nije ratovalo na području Srbije već samo i isključivo diljem Hrvatske.
Gdje su i što rade hrvatski veleposlanici u SAD, Izraelu, ali i u drugim državama? Zašto šute, zašto i oni ne progovore?
Dok se mi iz tjedan u tjedan bavimo Bruxellesom, Srbi svoje delegacije šalju diljem svijeta i prenose laži, klevete i uvrede, osobito o Hrvatima kao „koljačima“, „ubojicama“ i genocidnom narodu. (Sto puta izgovorena laž postaje istina!).
Zbog čega se recimo ne omogući dr. Vesni Bosanac da u SAD ili Izraelu, u njihovim najvećim državnim institucijama, govori i svjedoči „kako je pala „ustaška“ bolnica“ u Domovinskome ratu, kako je to jednom lijepo opisao navodni ratni zločinac Vojislav Stanimirović?
Ili, zbog čega ratni zapovjednik obrane Škabrnja Marko Miljanić ne govori diljem svijeta o strašnim srpskim zločinima u Škabrnji?
(Nažalost, o tome ne može govoriti i svjedočiti ni u Hrvatskoj!)
Pavković/HRsvijet
PRINT
