Hrvatski redatelj Jakov Sedlar dosad je snimio brojne dokumentarne filmove. Međutim, oni koji su posvećeni prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, za njega, kaže, imaju posebnu vrijednost. U nekima od njih Tuđman mu je otkrio niz detalje iz svoga života i rada, koji se mogu saznati samo iz njegovih filmova.
– O životnom putu dr. Franje Tuđmana želio sam snimiti dokumentarac još početkom 90-tih godina, ali kako je u to vrijeme jedan događaj „sustizao“ drugi, odnosno kako je tada sve bilo važnije od filma, tek sam prvi dokumentarni film o Tuđmanu uspio snimiti 1997.
Naime, američka tv postaja PBS bila je vrlo zainteresirana za taj projekt, tako da smo ga na kraju i realizirali. Hrvoje Hitrec napisao je scenarij, a Martin Sheen bio je interpret teksta - rekao nam je Sedlar te nastavio: Tuđmana sam inače upoznao još 1986, na Dinamovu stadionu. Od početka je djelovao kao čovjek koji je vrlo temeljit u svemu što radi i koji zna što hoće. Također, bilo mi je jasno kako se radi i o vrlo emotivnoj osobi mada je većina javnosti o njemu drugačije razmišljala.
– Bili ste zaposlen i u Ministarstvu vanjskih poslova RH. Je li Tuđman „krivac“ što ste morali napustiti radno mjesto u hrvatskom veleposlanstvu u New Yorku…
– Na nagovor Tuđmana otišao sam u New York raditi kao prvi hrvatski kulturni ataše u SAD. Trebalo je u to vrijeme napraviti neke kontakte u kulturi. Tuđman je smatrao da to mogu učiniti ja, a u to vrijeme to nam je itekako trebalo. Uz pomoć niza prijatelja, mislim da sam odradio dobar i koristan posao. Mjesto sam napustio nakon dolaska Račanove ekipe, što me nije ni iznenadilo ni pogodilo, jer sam znao što dolazi.
– Jeste li g. Tuđmana ikada molili za pomoć, recimo oko snimanja vaših filmova?
– Jesam. Jedino u slučaju filma «Četverored». Kada smo Ivan Aralica i ja došli s tom idejom, Tuđman i Šušak rekli su: To moraš napraviti, inače nikada ne će biti snimljen film na tu temu. Bili su u pravu. Unatoč masi napada onih koji ne mogu priznati istinu, a ta je da su jugoslavenski komunisti ubili masu nevinih Hrvata, drago mi je da sam, unatoč suludim i neargumentiranim napadima, taj film završio. Velikim dijelom i zbog Tuđmanove i Šuškove želje.
– A, kakav je Tuđman bio kad su se ugasila svijetla i kamere?
– Bio je topao čovjek, zainteresiran za mnogo običnih, dnevnih stvari. I jako je volio kazalište, bio je na mnogim našim HNK-ovskim predstavama. Uvijek je pitao za Georgija Para, Enu Begović, Tonka Lonzu…
– Nitko još nije snimio i igrani film o prvom predsjedniku… Zašto?
– To je velika tema i ja se nadam da će se to ipak dogoditi. To je, u krajnjem slučaju, i pitanje pristojnosti, duga…
Kamenjar.com
PRINT
