“Za današnju Odluku („naredbu“) Ustavnog suda kojom se obvezuje nadležne sudove i institucije da se i takozvanim istospolnim parovima omogući pravo na udomljavanje djece nikako se ne bi moglo reći da je neočekivana. Riječ je o nastavku nametnutog agresivnog procesa etičkog relativizma koji je u Hrvatskoj svoj najsnažniji zamah dobio prihvaćanjem famozne Istambulske konvencije, u kojoj je na podmukao način pod krinkom tobožnje zaštite žena od nasilja implementirana rodna ideologija kao „religija“ budućnosti i projekcija „vrlog novog svijeta“.”, piše Drago Krpina, bivši zamjenika predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a ‘Dr. Franjo Tuđman’, u osvrtu na današnju odluku Ustavnog suda kojom Ustavni sud samoinicijativno uvodi u hrvatski pravni sustav ‘pravo’ istospolnih partnera na zajedničko udomljavanje djeteta.
Komentar Drage Krpine prenosimo u cijelosti:
Za današnju Odluku („naredbu“) Ustavnog suda kojom se obvezuje nadležne sudove i institucije da se i takozvanim istospolnim parovima omogući pravo na udomljavanje djece nikako se ne bi moglo reći da je neočekivana.
Riječ je o nastavku nametnutog agresivnog procesa etičkog relativizma koji je u Hrvatskoj svoj najsnažniji zamah dobio prihvaćanjem famozne Istambulske konvencije, u kojoj je na podmukao način pod krinkom tobožnje zaštite žena od nasilja implementirana rodna ideologija kao „religija“ budućnosti i projekcija „vrlog novog svijeta“.
Prihvaćanje spomenutog dokumenta u Hrvatskom saboru nedvojbeni je poticaj ovakvoj odluci „časnih“ čuvara ustavnosti.
Ustavni suci posvjedočili su ovom svojom odlukom besprizornu bešćutnost prema djeci koja će postati nedvojbenom žrtvom njihove „naredbe“.
U uređenim i na etičkim principima organiziranim društvima pravo svakog pojedinca nužno je ograničeno pravom drugog.
U zaštiti prava onih najnezaštićenijih, a u tu kategoriju nesumnjivo spadaju djeca bez roditeljskog doma, civilizirano društvo pokazuje posebnu osjetljivost.
Čuvari ustavnosti, odvagujući između prava djece i „prava“ homoseksualnih parova kojima bi djeca trebala biti izručena „hrabro“ su odlučili dati prednost „pravima“ ovih drugih.
Ne dvojim da pojedinci koji su rođeni kao homoseksualne osobe ne smiju biti diskriminirane u svojim temeljnim ljudskim pravima.
Međutim pravo na udomljavanje djeteta i njegov odgoj u okruženju koje je nepodudarno s izvornom čovjekovom naravi ne spada u takva prava.
Pravo na raspolaganje nečijim djetetom, u obliku udomljavanja, nije pravo na kruh, zrak, vodu, kakav predmet ili sredstvo … već je riječ o zahtjevu da se djetetu, mimo njegove volje i mogućnosti da o tom odlučuje, nametnu okolnosti odrastanja, sazrijevanja i odgoja koje su daleko od Božjih i naravnih zakona.
Nažalost, ustavni suci, svoju su odluku očigledno donijeli osluškujući što od njih očekuje politika koje je prisegnula pred „bogovima dekadencije“ i civilizacijskog rasapa.
U bistrenju hrvatske političke scene pa i one unutar pojedinih stranaka, uključujući dakako i HDZ, ova tema mora biti jedno od jasnih znakova raspoznavanja.
U svjetlu poznatog univerzalnog „zlatnog pravila“ (NE ČINI DRUGOM ŠTO NE ŽELIŠ DA ON UČINI TEBI), valjalo bi, u ovoj žalosnoj prigodi, postaviti hipotetičko pitanje sucima Ustavnog suda koji su donijeli ovu „časnu“ odluku: biste li Vi vlastito dijete, kćerkicu ili unučicu, bili voljni povjeriti na skrb i odgoj dvojici homoseksualaca?
Priznajem.hr
PRINT
