U situaciji kada se država bori da sačuva što je više moguće ljudskih života izloženih pandemiji, hrvatski premijer proglasio je rat virusu. Dobro je učinio i sada sve one mane i prigovori na Andreja Plenkovića postaju nevažni. Plenković u taj rat ne može krenuti sam, a i ne treba. Taj rat tiče se svih nas.
Na kraju krajeva, i državni vrh, i zdravstveni na čelu s ministrom Berošem, i politička oporba, svi su se dobro i ozbiljno postavili. Očito je točna ona poštapalica da Hrvati jedino funkcioniraju u kriznim situacijama.
Drugo je pitanje sada kako “naoružani” ulazimo u taj rat protiv virusa. “Vojnike”, zdravstvene radnike i javne službe imamo, kao i nešto sofisticirane zdravstvene opreme, no u svemu ostalome, lijekovima, hrani, opremi za zaštitu uglavnom ovisimo o drugima.
Problem je, naravno, u tome što ne samo hrvatski proizvođači lijekova, nego i oni u EU i svijetu dobavljaju iz Kine čak 40 posto supstanci potrebnih za proizvodnju. Novi problem nastat će za otprilike godinu dana kada će nekoliko zemalja početi proizvoditi cjepivo protiv koronavisura i bit će to najtraženiji lijek na svijetu. I potpuno je jasno da će te zemlje prvo procjepljivati svoje stanovništvo.
Hrvatska će morati, dakle, stati u red i moliti SAD ili Njemačku, svejedno, da za početak odvoji barem 100 tisuća doza cjepiva za zdravstvene radnike, pripadnike HV-a, policije i, naravno, državni vrh. U Hrvatskoj se, naime, više ne proizvode cjepiva niti postoje moderni kapaciteti za bilo kakvu njihovu proizvodnju.
A još 1893., samo pet godina nakon što je Pasteur počeo proizvoditi vakcinu u Parizu, započela je proizvodnja cjepiva (protiv velikih boginja) i u Zagrebu. Do Prvog svjetskog rata 1914. Hrvati u Zagrebu već proizvode cjepiva protiv bjesnoće, tifusa, paratifusa, kolere, serume protiv bakterijskih toksina i antiserume za zmijski otrov.
Tradiciju održavaju i Kraljevina Jugoslavija i SFRJ, a Imunološki zavod u Zagrebu spada u svjetski vrh takvih zavoda. Cjepivom protiv ospica ili rubeole cijepljene su stotine milijuna ljudi širom svijeta, a zagrebački interferon B čudesno je dizao imunitet i spašavao bolesnike sve dok proizvodnja 2012. nije ukinuta.
U zadnjih 10 do 15 godina Hrvatska je Imunološki doživljavala kao obično trgovačko društvo i potpuno ga pušta na milost i nemilost lobistima i lovcima u mutnome. Čak je i branša, zdravstvena i znanstvena, više-manje digla ruke, pristajući na tezu da je, zaboga, svijet postao globalno selo i da je znatno povoljnije cjepivo uvoziti nego investirati velik novac da bi se zadržalo licencije.
Uz to što je Imunološki sa svojom proizvodnjom uvijek bio trn u oku uvozničkog lobija lijekova jer je nudio cjepiva i serume po cijeni i deset puta manjoj od njihovih, veliko je “prokletstvo” Imunološkog i to što se nalazi na valjda najatraktivnijem i najskupljem građevinskom zemljištu u Zagrebu, na Šalati. Bilo je puno poštenih i dobrohotnih ljudi koji su poput Sancha Panze jurišali na vjetrenjače vlasti i vlada i koji su spas za Imunološki pronalazili u činjenici da se od prodaje zemljišta mogu sagraditi novi suvremeni laboratoriji i tvornica na novoj lokaciji, a da sačuvani originalni sojevi za cjepivo protiv ospica i rubeole, primjerice, na slobodnom tržištu vrijede milijarde kuna.
Danas Imunološki više ne može proizvesti nikakvo cjepivo, pa čak ni antiserum za ugriz poskoka. Rat protiv koronavirusa je pravi trenutak da sudbina Imunološkog postane pitanje od najveće važnosti za nacionalnu sigurnost. Stručnjaci dodaju da jedino u pet zemalja u EU znaju napraviti cjepivo, a to znanje još postoji i u Hrvatskoj. Svjedoci smo da je globalizam puknuo baš na koroni, da iz Njemačke i Francuske odlučno najavljuju vraćanje proizvodnje lijekova, pa tako i cjepiva, u svoje zemlje, a čak najavljuju i da će nacionalizirati te kapacitete.
Kako je država Imunološkom i dalje vlasnik, nije potrebna nacionalizacija. EU je formirao ad hoc fond od 35 milijardi eura upravo za takve svrhe i Vlada mora doći do dijela tog novca i preusmjeriti ga za rekonstrukciju Imunološkog. Neka osnuju tim, neka postave, ako treba, i “vojnu” upravu koja će blokirati sabotere i “konjokradice” koji su željeli imovinu Imunološkog.
Ovih je dana jedan veliki hrvatski grad kupio u Njemačkoj desetke tisuća posebnih maski i respiratore, a kada su došli do granice, Nijemci su im kazali da je izvoz te opreme sada zabranjen! Hoćemo li, dakle, riskirati da nam se dogodi isto kada kupimo spasonosno cjepivo protiv koronavirusa?
HRsvijet.net
PRINT
