Prije trideset godina. 13. svibnja 1990. u Maksimiru se trebala igrati utakmica Dinama i Crvene zvezde, ali ona nikada nije odigrana.
Neredi na stadionu počeli su nakon što su srpski huligani pod vodstvom ratnog zločinca Željka Ražnjatovića – Arkana krenuli uništavati ogradu i stolice na južnoj tribini, a potom i napali gledatelje.
Dinamovi navijači probili su ogradu na sjevernoj tribini i ušli na teren, tada je nastao kaos i došlo je do sukoba s milicijom.
Dinamov kapetan Zvonimir Boban, a svakako treba spomenuti i neopravdano zapostavljenog Vjekoslava Škrinjara, ostali su na terenu i branili navijače.
Kad je jedan milicajac udario Bobana pendrekom, Zvone mu je uzvratio skočivši mu nogama u trbuh. Zbog toga je Boban kažnjen s devet mjeseci ne igranja, a kasnije mu je smanjena na četiri mjeseca. Izbornik Ivica Osim nije ga vodio na Svjetsko prvenstvo u Italiji.
– Ja sebi nište ne mogu zamjeriti, ja sam samo želio slobodu protiv jednog režima, protiv jedne nepravde koja je bila evidentirana na stadionu kao možda nikada prije na jednoj velikoj sceni.
U jednoj dugogodišnjoj patnji i nemogućnosti izričaja onoga što jesi bez obzira na to što sam se s druge strane strašno trudio i bio sam ‘okej’ prema svima. To je bilo nošeno u meni i nemam si što zamjeriti – rekao je Zvonimir Boban za Nova.rs.
– Bila je to reakcija u jednom trenutku gdje je isto kao ja reagiralo strašno puno drugih, nekoliko tisuća ljudi. O tome ne volim generalno govoriti niti se svrstavati u neke simbole toga, iako je nemoguće da te se ne simbolizira, jer si bio desetka i kapetan momčadi. Ali to je jednostavno bio buntovni akt mladih ljudi koji su bili povrijeđeni nepoštenjem tadašnjeg režima.
Dinamova je legenda bila na posljednjem oproštaju Miljana Miljanića, trenera koji je ostavio duboki trag u njegovoj karijeri.
– U trenutku kada je bilo najteže mene su zaštitila dva čovjeka, samo jedan suigrač Dejan Savičević i samo jedan čovjek iz nogometa Milan Miljanić. Crnogorska linija! Zaštitili? Oni koji su me željeli shvatiti, oni koji su bili dovoljno pošteni, dovoljno korektni da sagledaju situaciju malo šire i s ljudskog aspekta. Ja sam njim zahvalan – istaknuo je Zvonimir Boban i nastavio:
– I kada je Miljanić umro morao sam doći na njegov ispraćaj, Prvi put sam bio u Beogradu od 13. 5. ’90 i bio sam jako sretan kada sam vidio puno dragih ljudi. Imao je velik i dostojanstven sprovod. Bio je to ispraćaj velikog čovjeka kakav je i zaslužio. Bio je velik.
Legendarni Dinamov kapetan prisjetio se tih dana kada je bio prozivan iz Beograda – Tada se postaviti protiv cjelokupne javnosti, štiteći jednog, kako su me zvali ustašu, trebalo je imati, pardon na izrazu, muda. Trebalo je imati velike osobne hrabrosti i velikog integriteta. On me poznavao otkad sam došao u reprezentaciju s 14 godina, znao je tko sam i kako razmišljam. Stvarno me zaštitio – zaključio je Zvonimir Boban.
Maxportal.hr
PRINT
