Srbija i dalje glumi žrtvu ubojstava iz Drugog svjetskog rata i sada svijetu pokazuje svoju iskvarenu želju da Srbe ubijene u Drugom svjetskom ratu priključi broju žrtava holokausta unatoč tome što je i sama provodila najgori mogući stupanj holokausta – stvarajući državu bez Židova! Masovno je ubijala druge tijekom Drugog svjetskog rata, počinila je genocid i etničko čišćenje 1990-ih u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini! Još uvijek ima “prijatelje” diljem svijeta koji će joj pomoći u promoviranju laži i poluistina kako bi prikrila vlastite zločine protiv čovječnosti, kako iz duboke povijesti, tako i one iz 20. stoljeća.
Srpski nacistički fašisti blisko su surađivali s njemačkim nacističkim dužnosnicima kako bi Beograd sredinom 1942. godine postao prvi europski grad ‘Judenfrei’. Srpski čelnik Milan Nedić boravio je u službenom posjetu Adolfu Hitleru 19. rujna 1943., šireći i zagovarajući ideju da Srbija nije mjesto za Židove i zahvalivši se “Führeru” na odluci da istrijebi židovski narod u Europi. I jesu – između 90 i 94% srpskih Židova istrijebljeno je u raznim koncentracijskim logorima diljem Srbije do polovice 1942. godine.
(…)
Ugnjetavanje Židova u Srbiji započelo je prije dolaska Hitlerovih okupacijskih snaga. Šest mjeseci prije nacističke invazije na Jugoslaviju, Srbija je dobrovoljno donijela zakon kojim se ograničava sudjelovanje Židova u gospodarstvu, obrazovanju i zapošljavanju. Godinu dana kasnije, 22. listopada 1941., glavni grad Srbije, Beograd, financirao je antisemitsku ‘Veliku antimasonsku izložbu’.
Srpski nacifašisti usko su surađivali s njemačkim nacističkim dužnosnicima kako bi Beograd postao prvi europski grad ‘Judenfrei’. Srbijanski čelnik Milan Nedić boravio je u službenom posjetu Adolfu Hitleru 19. rujna 1943., šireći ideju da Srbija nije mjesto za Židove i zahvalivši se ‘Führeru’ na odluci da istrijebi naše ljude u Europi.
Tijekom cijelog rata srpski četnički pokret ostao je gotovo potpuno neaktivan protiv okupacijskih snaga i sve je više surađivao s Osovinom, gubeći svoje međunarodno priznanje kao jugoslavenska snaga otpora.
Dana 20. prosinca 1941., vrhovni zapovjednik srpske četničke vojske, Draža Mihailović, izdao je ‘upute’ svojim jedinicama, ocrtavajući svoju misiju stvaranja etnički čiste Srbije i počinjenja genocida nad nesrbima, posebno bosanskim Muslimanima koji su se u velikom broju pridružili partizanima. Prema Mihailovićevim uputama, cilj četničke vojske je:
‘Stvaranje Velike Jugoslavije, a unutar nje i Velike Srbije, etnički čiste unutar granica Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srijema, Banata i Bačke; Čišćenje svih nacionalnih manjina (uključujući Židove) i protudržavnih elemenata s državnog teritorija; Stvaranje izravnih zajedničkih granica između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenije čišćenjem bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka i bošnjačkog i hrvatskog stanovništva iz Bosne i Hercegovine; naseljavanje područja koja su Srbi i Crnogorci očistili od nacionalnih manjina i protudržavnih elemenata (treba uzeti u obzir siromašne, nacionalno domoljubne i poštene obitelji).’
Uz blagoslov Adolfa Hitlera, srpski nacistički suradnici osnovali su srpsku Državnu gardu koja se sastojala od oko 20.000 srpskih fašista, u usporedbi s 3.400 njemačke policije u Srbiji. Njihova misija bila je loviti i ubijati Židove, Cigane i druge nesrbe.
Drugi zapovjednik Milana Nedića bio je Dimitrije Ljotić. Ljotić je osnovao Srpsku fašističku stranku i organizirao srpski SS dobrovoljački korpus koji je lovio i ubijao Židove, Cigane i Muslimane. Državljani Srbije dobili su novčane nagrade za hvatanje ili ubijanje Židova.
Koncentracijskim logorom Banjica uglavnom su upravljali srpski nacisti koji su sa sadističkim zadovoljstvom ubijali Židove. Logor je stvoren preuređivanjem vojarni 18. pješačke divizije SS-a Srbije. Financije za ovu konverziju nisu donijeli Nijemci, već općinski proračun Beograda.
(…)
Narod.hr
PRINT
