OTOČAC – Je li se država konačno dozvala pameti? Pravo je to pitanje kada se radi o poticajima za poljoprivrednu proizvodnju. I slijepcu je bilo vidljivo da mnogi beru poticaje, a nove proizvodnje, nove hrane, jednostavno nema, ne povećava se. Razlog tomu je bila politika (obrazlagalo se to da tako diktira EU, u mnogim se slučajevima politika pozivala na EU, bilo – ne bilo) koja je davala poticaje najvećim dijelom po zaposjednutoj (u hrvatskim prilikama doslovno okupiranoj) površini zemljišta, a ne po dobivenoj proizvodnji. I to je rodilo i izrodilo snalažljivost osobito nekih grupa, skupina, manjina, većina, kako već hoćemo. Silne milijarde su ulupane kroz poticaje, a Hrvatska je i dalje ovisna o uvozu hrane iz tih istih zemalja EU u kojima vrijede ta „ista pravila“. Ako vrijede, kako je onda moguće da te zemlje imaju višak poljoprivrednih proizvoda, koje izvoze, a Hrvatska ni makac?
Iz Ministarstva poljoprivrede moglo se čuti da će zapuhati neki novi vjetrovi. Država uvodi nova pravila za poljoprivredne poticaje pa će se ubuduće vrednovati količina proizvodnje dok se dosad za proizvodno vezane potpore prijavljivala samo površina. Aleluja!
Poljoprivrednici će dizati proizvodnost po površini i po životinji i pravdat će to odgovarajućim računima i evidencijama ili će ostati bez dijela potpora. Tako se za krave u proizvodnji mlijeka šuška da će uvjet za potporu od 3.500 litara po grlu porasti na 4.310 litara. Gospodarstva koja mlijeko ili mliječne proizvode sama stavljaju u javnu potrošnju morat će voditi evidenciju o proizvedenim količinama. Kod tovne junadi produljuje se uvjet minimalnog obveznog tova sa 120 dana na 180 dana za ženska i 250 dana za muška grla. Za krave dojilje obvezno se mora evidentirati teljenje u roku od 18 mjeseci, i tako dalje i tako dalje.
Sačekat ćemo da vidimo i to čudo od promjene. No ako bude, ne će se mnogima dopasti, a ima i onih poljoprivrednih proizvođača koji se tješe poznatim izrekama „tko je jamio, jamio je“, „dok ide, ide“. Ostale su im mrsne šake pa dosta.
M.K.
PRINT
