A to je suština, to je bit! Da razmišljaju o posljedicama, možda se ne bi u to upuštali, ili razmišljaju da je njihov cilj vrijedan tih posljedica, da su žrtve koje su prouzročili vlastitom narodu vrijedne tog cilja. Je li Velika Srbija, taj mit, ta „vekovna težnja da svi Srbi žive u jednoj državi“, iznad svakog razumnog promišljanja da i svoj srpski narod prinose kao žrtvu tom mitu?
Agresivna i ekspanzionistička politika je politika stvaranja žrtvi, ima početak, ali nema kraj, jer na kraju agresor postaje žrtva vlastite agresije sa dugoročnim posljedicama. Agresor nikada ne priznaje odgovornost i krivicu za posljedice proizašle iz takve politike, nego uvijek nalazi opravdanje i krivca u nekom drugom i zato takva politika nema kraja.
Pristaje li srpski narod biti žrtva vlastite velikosrpske politike?
Pristaje! Ali pod opravdanjem da je to u njegovu interesu i da je to njegovo nekakvo „iskonsko“ povijesno pravo. Sistematska, dugoročna povijesna indoktrinacija stvorila je mit, a tim mitom i opravdanje da cilj ne bira sredstva
Zbog sistematske dugoročne povijesne indoktrinacije da je za sve krivac netko drugi, Srbi sebe smatraju žrtvama i pristaju biti žrtve, pa se dogodila nevjerojatna, apsurdna inverzija stanja svijesti, da oni nisu agresori, nego da su ugroženi!? Ugroženi u ostvarivanju svojeg prava na Veliku Srbiju, upravo od onih koje su napali, razarali i ubijali. Zašto? Zato što su im oni smetnja na njihovom putu do cilja! Ugrožavaju ih u ostvarenju tog cilja Velike Srbije i zato u svojoj indoktrinaciji pristali i postali žrtve samih sebe i svoje mitomanske velikosrpske politike.
Srpski interes je samo teritorij
Ne mare srpski čelnici za stradanje srpskog naroda, koje će biti posljedica agresije. Njima nije bitan narod već teritorij, samo teritorij.
Slikovito rečeno, počelo je sa Načertanijem, nacrtom, 1844.godine kada je ministar vanjskih poslova zavisne Kneževine Srbije Ilija Garašanin, tada još dijela Osmanskog Carstva, napisao Načertanije ili tajni program o proširenju Srbije na susjedne zemlje Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, Vojvodinu, te prošireno u napisu Vuka Karadžića Srbi svi i svuda 1849.godine. Djela Načertanije i Srbi svi i svuda negiraju postojanje Hrvatskog naroda.
Načertanije Ilije Garašanina (1812. 1874.) i danas je temeljni plan stvaranja velike Srbije i najvažniji dokument srpske državne osvajačke politike.
(…)
Pravo koje su Srbi sami sebi uzeli da budu predvodnik, mora se na neki način sprovesti, a za to su imali tajne srpske militarističke organizacije, U sklopu takve propagande, nastoji se prikazati kao da bi Srbi uvijek i svugdje bili u ulozi žrtava, a nikada u ulozi zločinaca.
Srbi drže za sebe da su nebeski narod, i zato se podrazumijeva da oni imaju veća prava nego drugi. Čim Srbi nisu privilegirani, odmah po svim medijima i cjelokupnoj javnosti kukaju i leleću kako su ugroženi.
(…)
Srbi pozivajući se na svoju prošlost i „pravo „ koje iz nje proizlazi ne prihvaćaju odgovornost, ni krivicu za posljedice. Oni su uvijek žrtve neostvarene politike i tako u nedogled.
(…)
Pod uspostavljanjem i održavanjem dominacije u velikosrpskoj ideologiji podrazumijeva se uspostavljanje velike srpske države na određenom području s potpunom prevlasti Srba nad drugim narodima koji nisu uništeni tijekom uspostave te države. Najteži ratni zločini, pa čak i genocid, prihvaćeni su i neodvojivi dio ovog procesa, posebno kada se radi o sljedbenicima drugih religija i naroda.
(…)
Croativ.net
PRINT
