(…)
Premda nije u Hrvatskoj tako loše. Ako nisi Hrvat ili barem to ne ističeš. Evo, novi je srpski patrijarh Porfirije prepun lijepih uspomena iz Hrvatske. Samo mu je Stepinac ”duboko problematičan”. Nema veze, tako uglavnom misli i hrvatska javnost, važno je da mu pop Đujić nije problematičan. To bi mu ovdašnji orjunaši zamjerili. Njihovi su djedovi, uostalom, radije išli u četnike nego u domobrane. Nije loše u Hrvatskoj ni Radi Šerbedžiji. Tako mu je za Kazalište Ulysses i Brijunsko ljeto, što je u biti ista stvar, samo iz proračuna Ministarstva kulture Republike Hrvatske dodijeljeno 700.000 kuna, dok je Teatar Gavran, na primjer, dobio 15.000 kuna. Rade je svejedno kritičan prema Hrvatskoj, čak i prema ljevici starog kova, dakle prema Staziću, Milanoviću, Grbinu, Marasu i ekipi. ”Ja sam ljevičar, ali sam razočaran u ljevicu moje generacije… Vjerujem u novu ljevicu. Samo mladi u cijeloj regiji, samo njima vjerujem i njih podržavam” – veli Šerbedžija.
A te mlade kojima Rade vjeruje reprezentira Ivana Kekin, predsjednica projugoslavenske Nove ljevice. Oduševljen njezinim nastupom kod Aleksandra Ace Stankovića u emisiji Nedjeljom u 2, Šerbedžija se odmah učlanio u njezinu stranku. Koju se osnovao Dragan Markovina. Koji javno izjavljuje: ”Ja sam najžešći Jugoslaven, a Hrvatska mi ništa ne predstavlja.” Videosnimka te izjave, ako koga zanima, u dva se klika pronađe na YouTubeu. Dakle, Šerbedžija ne krije da vjeruje samo mladima u regiji kojima Hrvatska ne znači ništa, već su žestoki Jugoslaveni. Dakle, Šerbedžija je svim srcem za Jugoslaviju. To smo, doduše, znali i otprije, kao i to da hrvatska država obilato nagrađuje takve. Sve smo znali, što jest – jest. Ne samo znali nego i složno izglasali.
(…)
U Hrvatskoj se, istina, dobro može živjeti od izdaje Hrvatske, međutim kada ne bude Hrvatske, neće se imati što izdavati, to jest prodavati. Šerbedžije što se tiče, on uvijek može glumiti ruskog mafijaša u trećerazrednim američkim filmovima, zato ove zajedljive primjedbe ne idu na njegov račun. Svejedno, teško bi igdje dobio cijelo otočje za svoje potrebe i potrebe svoje obitelji i družine. Stoga je i njemu Hrvatska dobra, predobra, izdašna… U Jugoslaviji, o kojoj s Novom ljevicom mašta, Brijuni ga ne bi zapali. Imaju u Beogradu i svoje zaslužne glumce, ne treba im jedan prevrtljivi prečanin. U mome i jest paradoks suvremene Hrvatske i mahom jugoslavenstvom opsjednute kulturne elite u njoj. Njima je ovakva Hrvatska upravo idealna. U samosvjesnoj Hrvatskoj bili bi potisnuti na margine, u široj južnoslavenskoj zajednici pak ne bi bili prvi do jasala jer je u takvim zajednicama, po naravi stvari, prvenstvo zajamčeno srbijanskoj eliti. Samo u Hrvatskoj po mjeri Rade Šerbedžije aktualna hrvatska elita, kulturna i politička, prosperira. Dok Hrvatska propada.
Hrvatskonebo.org
PRINT
