“Većina ljudi koje su Britanci prisilno vratili iz Austrije bili su obični seljaci. Nisu nikoga ubili. Nisu to bili ni ustaše ni slovenski domobrani. Jedini njihov zločin bio je strah pred komunizmom i glasine o komunistima”, kazao je Milovan Đilas u velikom intervju za britanski časopis "Encounter" u prosincu 1979. godine.
(…)
Iz intervju na 42 stranice donosimo dijelove u kojima Đilas govori o Bleiburgu. Na pitanje George Urbana misli li danas da je “prisilni povratak 20 do 40.000 Jugoslavena bio ispravan”, Đilas odgovara:
Đilas: Većina ljudi koje su Britanci prisilno vratili iz Austrije bili su obični seljaci. Nisu nikoga ubili. Nisu bili ni ustaše ni slovenski domobrani. Jedini njihov zločin bio je strah pred komunizmom i glasine o komunistima. Njihova jedini motiv da napuste zemlju bila je panika. Da su nam Britanci predali „kvislinške“ vođe poput Nedića i policijske agente koji su zajedno s nacistima mučili i ubijali ljude, ili su to sami radili, ne bi se postavljalo pitanje moralnosti britanskog postupka…
Novinar: Bilo ih je oko 40.000…
Đilas: Mislim da ih nije bilo toliko jer su mnogi četnici i simpatizeri četnika uhićeni na jugoslavenskom tlu – prije nego što su imali šanse za bijeg u Austriju. Ali Britanci su sigurno imali nekih 20-30.000 u svojim rukama. To je stvarno velik broj, a ticao se Rusa – Kozaci i Vlassovljevi ljudi – koje su Britanci također vratili. Neke u izravnu smrt, neke u lagano umiranje u sovjetskim logorima.
Novinar: Britanci su, tvrde, imali nekoliko razloga zašto su to učinili. Strah od remećenja ionako napetih odnosa s Moskvom. Zatim strah da bi Rusi mogli odbiti povratak britanskih trupa koje su pale u njihove ruke. I sovjetsko prikrivanje da se bilo koji sovjetski građanin “borio se protiv komunizma” i “odbijao” povratak u domovinu. Sve to utjecalo je na oklijevanje britanske vlade?
Đilas: Spreman sam priznati da su Britanci imali izvjesni raison d’etat (državni interes) za takav postupak. Sovjetski Savez bio vrlo cijenjeni saveznik, Britanci su godinama smatrali da sovjetsku vlas ne razlikuju od svoje, a većina izbjeglica koje su vratili Rusima bili su sovjetski državljani. Ali ono što Britanci nisu shvatili ili u svakom slučaju nisu javno spomenuli, to je da je Sovjetski Savez nije bio normalna država, da nije počivala na zakonima
(…)
Novinar: No, jeste li i 1945. mislili da su Britanci bili zavedeni u vezi povratka vaših bjegunaca?
Đilas: Da budem otvoren – mi nismo nikako mogli razumjeti zašto su Britanci inzistirali da vrate te ljude. Vjerovali smo, gledano u ideološkom kontekstu koji je prevladavao u to vrijeme, da će Britanci imati mnogo razumijevanja za te izbjeglice, budući da su izbjegli iz komunizma. Računali smo da će Britanci pokazati „klasnu solidarnost“ s njima, a neki smo se i pribojavali da bi ih mogli unovačiti za buduću borbu protiv komunističkih vlada, i posebno protiv naše. Ali na naše veliko iznenađenje oni nisu ništa od toga napravili nego su ih predali u naše ruke…
Britanci su napravili potpuno krivo što su vratili te ljude nazad preko granice, isto kao što smo i mi učinili potpuno krivo što smo ih sve poubijali.
(…)
Maxportal.hr
PRINT
