U povodu 50. obljetnice Hrvatskog proljeća u Zagrebu je u utorak 15. lipnja u Francuskom paviljonu Studentskog centra otvorena izložba „Hrvatsko proljeće 1971. – 2021.“, a u srijedu 16. lipnja u Matici hrvatskoj započeo je znanstveni skup, izvijestila je HINA.
Na otvorenju izložbe predsjednik Matice hrvatske Stipe Botica rekao je da se ta institucija „svjesno upustila u Hrvatsko proljeće – pothvat kakvoga nije bilo u hrvatskoj povijesti, a koji je donekle usporediv sa zrinsko-frankopanskom pobunom prije 350 godina“.
Istaknuti sudionik Hrvatskoga proljeća Dražen Budiša osvrnuo se na svoje uzničke dane i četverogodišnju robiju, posvjedočivši da je u to vrijeme bilo mnogo nepredvidivih okolnosti kako za njega, tako i za ljude koji su radili u tadašnjim komunističkim zatvorima.
Ipak, istaknuo je, možda su teže bile godine nakon odslužene robije bez građanskih prava i putovnice. Budiša je tako spomenuo putovanje na Brijune koje je organizirala Nacionalna i sveučilišna knjižnica u kojoj je tada radio. I dok su svi ostali putnici vidjeli Brijune, Budiša ih je morao pričekati u Fažani da, kako je rekao, njegova „kontrarevolucionarna stopala ne bi nagrdila posvećeno brijunsko tlo“. Uz to, podsjetio je, putovnicu je dobio šest mjeseci nakon što je osnovana Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS).
Budiša smatra da bi edukacija o hrvatskoj nedavnoj prošlosti trebala biti mnogo bolja i sustavnija da više ne bi bilo pitanja koje je nedavno postavio jedan srednjoškolac – u kojem je stoljeću živio Marko Veselica.
„Bez obzira na sve nedostatke uglavnom smo ostvarili sve svoje nacionalne ciljeve bez obzira na uspone i padove, poteškoće u tranziciji“, rekao je Budiša. Ali, ustvrdio je, jedan nismo – a to je jednakopravnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Izrazio je nadu da će i taj nacionalni cilj biti ostvaren.
„Novi hrvatski naraštaj koji je došao 20 godina nakon nas, a najavili smo ga na našem posljednjem skup 3. prosinca 1971. u SC-u, prošao je mnogo teže iskustvo i sudbinu, mnogo veće tragedije, neusporedive s našim stradanjima“, rekao je Budiša. No, istaknuo je, „mi smo posijali sjeme koje je na koncu dalo ploda“.
Istaknuti sudionik Hrvatskog proljeća Ivan Zvonimir Čičak rekao je da se ne možemo ne sjetiti entuzijazma koji je označavao Hrvatsko proljeće, koji nije bio u partijskim strukturama nego među intelektualcima u Matici hrvatskoj i među studentima.
Ustvrdio je da Hrvatsko proljeće ni po čemu nije bio antisrpski pokret već hrvatski i zatvarao je prostor onima koji su ugrožavali Hrvatsku. Čičak je objasnio da arhivska građa na izložbi najviše podsjeća na povijest SK Hrvatske jer su najveći dijelovi arhivske građe, a pogotovo dijelovi i fotografije o skupovima širom Hrvatske jednostavno uništeni. Tako je, dodao je, Dinko Čutura morao tražiti fotografije sa suđenja u Beogradu od Tanjuga i dobio ih je i one se mogu vidjeti na izložbi.
„Svatko od nas ponaosob mjera je je li Hrvatska danas sretna ili nije i svatko od nas ima u zalog da se trudimo učiniti Hrvatsku sretnom zemljom za sve njezine građane“, poručio je Čičak.
Na otvaranju izložbe bio je i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Rekao je da je 50 godina od sudbonosnih događaja, dobar vremenski odmak za sagledavanje tih prijelomnih povijesnih događaja, za njihovu revalorizaciju i vrednovanje njihova značaja u hrvatskoj političkoj povijesti. Rekao je da ta važnih zbivanja zauzimaju važno mjesto na dugom popisu hrvatskih vjekovnih težnji za očuvanje nacionalnog identiteta, ostvarivanje političkih prava i obrane predugo ugnjetavane slobode.
Govoreći o važnosti Hrvatskoga proljeća, Plenković je ocijenio da ono nije tek događaj koji se veže za nekog istaknutog pojedinca, već široki pokret hrvatskoga naroda koji se rodio kao posljedica višegodišnjega procesa sazrijevanja hrvatske političke i nacionalne misli, koji je zahvatio cijelo društvo.
Napomenuo je da je Hrvatsko proljeće uključivalo gotovo sve slojeve hrvatskoga društva: mnoge kulturne i znanstvene ustanove, brojna sveučilišta, veliki broj intelektualaca – poput Vlade Gotovca, Marka i Vladimira Veselice, Ivana Supeka, Igora Zidića, Franje Tuđmana i Brune Bušića, ali i brojne radnike i studente, poput Dražena Budiše, Ivana Zvonimira Čička i Gorana Dodiga.
Dodao je da su Hrvatsko proljeće podržavali i Katolička Crkva, brojna velika poduzeća i nakladnici, osobito Hrvatski tjednik, Kritika, Hrvatski gospodarski glasnik, Hrvatski književni list, pa sve do tadašnjih republičkih političkih lidera, poput Savke Dabčević-Kučar ili Mike Tripala, koji su predvodili tzv. nacionalno-reformsku struju protiv jugoslavenskog unitarizma.
Kako je rekao, istaknutu ulogu odigrali su Matica hrvatska, pod vodstvom Ljudevita Jonkea, Društvo hrvatskih književnika, kao i Hrvatska matica iseljenika, te Institut radničkog pokreta Hrvatske, koji je tada vodio dr. Franjo Tuđman.
Izložba „Hrvatsko proljeće 1971. – 2021.“ autora Dinka Čuture nastala je u suradnji Hrvatskoga državnog arhiva (HDA) i Matice hrvatske, a bit će otvorena do 15. rujna 2021.
Matica hrvatska također je s Hrvatskim institutom za povijest i Institutom društvenih znanosti „Ivo Pilar“ organizator znanstvenog skupa o Hrvatskom proljeću koji će se održavati dva dana u Dvorani Jure Petričevića na Trgu Josipa Jurja Strossmayera.
Pokrovitelj projekta obilježavanja 50. obljetnice Hrvatskog proljeća je Vlada RH.
IKA
PRINT
