OTOČAC – Nije problem što kontroverzne „antife“, odnosno svi oni koji iz dna duše mrze Hrvatsku i sve hrvatsko, dušmani, iz dana u dan, iz godine u godinu trube i ponavljaju da je hrvatski barjak koji na štitu počinje s prvim bijelim (srebrnim) poljem „ustaški“, već što se ta sto puta ponovljena izmišljotina u glavama nemislećih pretvara u – „istinu“. Jer hrvatski štit koji počinje s prvim bijelim ili prvim crvenim poljem je jednakovrijedan, nit je bolji niti gori, on je povijesno hrvatski. Pa ako baš hoćemo izvlačiti mak na konac, onda je najstariji naslikani hrvatski grb onaj s prvim bijelim poljem, star više stoljeća, a tada od ustaša nije bilo ni U.
Kako sve hrvatsko nekima jako smeta, trude se vidjeti „bijele miševe“ kojih nema, pa tako smisliše da je hrvatska trobojnica s povijesnim grbom – ustaška. A nije. Ustaše su imale sličnu zastavu, ali je iznad grba bila vitica od tropleta i u nju umetnuto U. Ako toga nema, a nema, onda ne može biti ustaška, ma koliko se oni trudili.
E sada, hrvatska policija je toliko revna da na svako isticanje takve zastave povodom državnih blagdana reagira, da traži od građana da skinu tu „ustašku“ zastavu, zaplijene je i podnesu prekršajnu prijavu. Tako je to bilo u svibnju ove godine u Zagrebu za Dan državnosti,navodno je bilo takvih postupaka i za Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, kada su vlasnici takvih zastava (koje nisu državne, naravno, već povijesne, a tko li to može spriječiti da ih na svojim kućama građani istaknu) pokrenuli postupak, na jedvite jade se policija ispričala, vratila zaplijenjene barjake, te pokrenula postupke protiv revnih policajaca.
Nije policijskim službenicima jako za prigovoriti, više njihovim upravama, odnosno Ravnateljstvu policije. Zna se što je na stvari i bilo bi lijepo i korisno da Ravnateljstvo pošalje neko cirkularno pismo po svim policijskim upravama u kojima će pojasniti što je zabranjeno (riječju i slikom), a što nije, da se ne izlažu nepotrebnoj blamaži, postupcima i troškovima.
Jer nije pametno nasjedati na svaku prijavu da se tamo i tamo vijori „ustaški barjak“. A na to neznanje što jest a što nije ustaški barjak upravo takvi i računaju. Zašto im priuštiti to zadovoljstvo?
M.K.
PRINT
