OTOČAC – Hrvatski radio Otočac možda broji svoje zadnje dane, kako stvari stoje za koji dan ovaj najstariji radio iz Ličko-senjske županije mogao bi otići u – prošlost. Tako je to odlučila gradska vlast, lokalni radio joj je valjda trošak pa zbog drugih korisnijih stvari bolje je prenamijeniti proračunska sredstva u druge svrhe. Pošteno, jasno to reći i stati iza takve odluke. A tu snagu ima otočki gradonačelnik Goran Bukovac, pa kome milo kome krivo. Istina je ipak ponešto drugačija, pozivanje na vlasničku strukturu, na nesuradnju, na transparentnost je samo bacanje prašine u oči, radi se o čistoj političkoj osveti i pokušaju da se jedan govorni medij – ugasi. Valjda po logici – bolje bez njega nego s njim, radijem.
Građanima nije svejedno što se radio gasi, svakog dana dolaze u HRO potpisivati peticiju za očuvanje radija, naravno da se još uvijek potpisuje i online peticija. Kako smo doznali, radi se o više tisuća potpisa za spašavanje radija, no čini se, da će peticija biti posve nemoćna, da će ostati vapaj javnosti u gluhu političku noć. Lipo.
A sve se to događa u rujnu (slučajno?), rujnu koji je 1991. bio biti ili ne biti za Otočac i okolicu, kada je HRO bio jedini medij koji je obavještavao javnost o ratnim zbivanjima i svim informacijama koje su bile građanstvu bitne. Kada je hrvatska javnost znala da dušmani nisu zauzeli Otočac jer HRO i dalje emitira svoj program. Evo, na današnji dan je fizički bila postrojena 133. brigada u Šumećici, to su ti slavni dani, i radio s njima. Stoga se postavlja pitanje, a što da nas pogode u skoroj budućnosti neki nemili događaji, vidimo da je budućnost svijeta krajnje neizvjesna, da se zvecka oružjem na sve strane, a HRO više ne postoji? Pustimo priče o elektroničkoj dostupnosti informacijama, to sve preko noći u takvim prigodama pada u vodu. Jadno.
Naravno da je Hrvatski radio Otočac predmet razgovora među građanstvom u gradu, svi komentiraju, svi se čude tom političkom ostrakizmu, ne mogu vjerovati, a kako ljudi promatraju sve odnose, istakli su još jednu stvar na koju nije nitko reagirao. Naime, građani su zamijetili da otočki gradonačelnik „ratuje“ i obračunava se s onim kolektivima u kojima su dominantno zaposlene žene ili su žene rukovoditelji. Doista, u Hrvatskom radiju Otočac su dominantno zaposlene žene. Slična situacija je i s Dječjim vrtićom Ciciban, nije daleko odmaklo ni Gacko pučko otvoreno učilište. Još pred četiri godine poznato je kako je prošla direktorica Mladenka Orešković u Turističkoj zajednici. Jamačno da gradonačelnik ima problema sa – ženskim kolektivima. Vjerojatno da tamo treba uvesti reda pa ga uvodi. Na svoj način, do sada neviđen.
A zanimljivo je, iako su žene u pitanju, iako će se žene naći na ulici, iako su sve te žene potplaćene za svoj rad, da nije baš iskazana neka ženska solidarnost, daje malotko stao u obranu žena, da je malotko zabrinut za ženska prava. Niti je tko ustao u zaštitu žena. Žene su žene, s njima se može već kako se hoće, s muškarcima već nije tako. Valjda u tome provincija ima svoja neka posebna i drugačija pravila.
M.K.
PRINT
