OTOČAC – Zadužen k'o Grčka – dugo vremena je bio u uporabi ovaj frazem za sve i svakoga tko je zadužen i prezadužen. Nije s eto odnosilo samo na države, semantika pojma postupno je prešla i na svaku organizaciju ili građanina. Ta sintagma se vozila iz neke ne tako bliže povijesti, a suvremena Grčka je to još jednom potvrdila. No, kako stvari stoje, moći će se sasvim opravdano u uporabu uvesti i frazem „zadužen k'o Hrvatska“. Činjenica je to, notorna, ma koliko god nas ne veselila.
Kada se govori o zaduženju u jednoj državi, onda se ne misli samo na zaduženje države (u značenju zaduženja centralne vlasti), već i na zaduženje gospodarstva, ali i stanovništva. Svi pridonose općem zaduženju i svi se nalaze u istomu košu.
A zaduženje kod banaka je jedno vrijeme bila, barem kada su građani u pitanju, prava pomodnost. Gotovo da je netko proglašen „kromanjoncem“ ako nema kakva kredita. Stvarano je ozračje da se treba zadužiti, da su krediti nadasve povoljni, da treba uskočiti u taj vlak razvijena svijeta (slučaj Portugal). Svi oni koji su bili sumnjičavi na takve procese ili nisu došli do izričaja, ili se njihova sumnja olako odbacivala. Jer dug je zao drug, veli narodna poslovica. Ima i jedna posve domaća, gačanska, koja kaže: Kuća gori, a dug na bažvu izlazi, što će reći da bez obzira na nevolje koje nekoga snađu, da se dug ne oprašta i da nadalje obvezuje.
Gospodarsko stanje u Hrvatskoj, opći pad životnog standarda se očituje i stezanju kreditnog pojasa. Građanstvo je dijelom nesposobno dalje kreditno se zaduživati, a ono koje i jest oprezno je i čuva se za „crne dane“. Banke već više od dvije godine imaju negativnu stopu rasta kredita građana. Nije to neka drastična stopa pada, ali je konstantna. Ta struktura kredita građana je krajnje upitna, naime 73 posto su devizni krediti, a tek onaj ostatak kunski. A znamo kako se tečajevi pojedinih valuta kreću i u kakve probleme su neke od građana doveli (slučaj „švicarci“).
Od toga za što su se građani zadužili 48 posto kredita otpada na stambene kredite, što je i shvatljivo jer ljudi žele kvalitetno riješiti svoje stambeno pitanje. No u većini slučajeva radi se o nepovoljnim kreditima s famoznom valutnom klauzulom. Takvi krediti su u godini dana pali za skoro 1 posto.
Drugi po veličini su gotovinski nenamjenski krediti i oni čine oko 30 posto svih kredita. Kod ovih kredita u pitanju je suprotan fenomen, oni rastu. Vjerojatno se takvima kreditima, do kojih se lakše dolazi, „krpaju“ neke obveze iz već postojećih kredita ili se financiraju kratkoročne potrebe vezane za ispunjavanje svakodnevnih životnih troškova.
Godišnji pad kredita za kupnju automobila je gotovo pa drastičan, manji je za čak 31 posto. Nije vrijeme za tako značajne investicije pa čak kad su u pitanju i limeni ljubimci. Slična situacija je i s kupnjom nekretnina, taj posao je gotovo pa u kolapsu.
Što se tiče gospodarstva najviše je podignutih kredita za obrtne potrebe. Ipak i ovi krediti se smanjuju pa su za godinu dana pali za 4,3 posto. Ništa bolje ne prolaze ni krediti za investicije, koji su pali na godišnjoj razini za 2,7 posto, što mora zabrinuti svaku vlast.
Trebaju li ovi trendovi izazivati čuđenje? Svakako ne, i građani i gospodarstvo pokušava se racionalnije postaviti, a manje trošiti, manje se zaduživati, pokušati isplivati iz već preuzetih kredita. A sve to pridonosi recesiji u jednoj zemlji.
I gdje je izlaz?
M. Kranjčević
PRINT
