OTOČAC – Uglavnom svi ukazuju prstom na administraciju (bilo koje države), ističu prenormiranost svega i svačega – a birokrati nas uvjeravaju da je to sve to 'za naše dobro'. Sjetimo se samo da su određivali da krastavac ne smije biti kriv, da rajčica mora biti pravilna oblika i veličine, da mlijeko mora biti ovakvo, da krumpir mora biti onakav … Moglo bi se reći da 'dokon pop i jariće krsti'.
Došlo je eto neko vrijeme da čovjek na selu više ne će smjeti u svom vrtu i svom dvorištu ništa proizvoditi, da će biti prisiljen ići kupovati u centre 'zdravu hranu', jer u protivnom će biti oglobljen. A kamoli da bi to što proizvede mogao ikomu prodati. Ali, čini se, da se u takvoj stezi prekardašilo i da slijedi neko popuštanje. U Hrvatskoj.
Evo nekih najava da će mali proizvođači s hrvatskih sela svoje proizvode poput mlijeka, mliječnih proizvoda, mesa moći prodavati i na kućnomu pragu. A da bi se to dogodilo treba izmijeniti propise, kojim će mali hrvatski proizvođači biti izjednačiti s onima iz ostatka Europske unije. Dakle, nije stvar u EU, već u hrvatskoj birokraciji i hrvatskim zakonima koji su se postavili rigidnije od onih europskih. Naravno na našu štetu i štetu hrvatskih seljaka. Kad se izmijeni taj propis, a valjda hoće, navedeni proizvodi moći će se prodavati i na lokalnom tržištu, konkretnije u krugu od pedesetak kilometara. I za to je trebala velika pamet da uoči svu nelogičnost i štetnost hrvatskih propisa?!
Novi fleksibilniji pravilnici uvelike su smanjili potrebne hrpe 'papira' da bi neki proizvod bio certificiran i registriran kao ekološki proizvod. Bile su to poprilično nepremostive prepreke takvoj proizvodnji, pa su mnogi zainteresirani odustajali. A kvote i poticaji u ekološkoj poljoprivredi rastu iz godine u godinu, kao i potražnja za zdravom hranom u cijeloj EU, ovamo hrvatski propisi gotovo pa da to onemogućavaju. Dovoljno govori i podatak da udio ekološke proizvodnje u domaćoj poljoprivredi je triput manji od onoga u Europskoj uniji. Pametnome dosta.
M. Kranjčević
PRINT
