OTOČAC – Hrvatska gospodarska komora je nedavno izradila analizu „Plaće po županijama“. Prezentirana je analiza stanja i kretanja bruto i neto plaća po županijama (odnosno NUTS 3 statističkim regijama Hrvatske). Rezultati analize pokazuju da razinu i dinamiku kretanja plaća obilježavaju velike razlike među županijama te malen broj regionalnih jedinica s iznadprosječnom plaćom.
Tako je u razdoblju od 2008. do 2016. godine samo Grad Zagreb bilježio veću bruto plaću od prosječne u Hrvatskoj, dok su kod neto plaće veću od prosječne uz Grad Zagreb povremeno imale još Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija.
Pritom su plaće u 2016. u odnosu na 2008. godinu povećane u svima regionalnim jedinicama u rasponu od 3 posto (Ličko-senjska) do 13,5 posto (Brodsko-posavska županija) kod bruto plaće te u rasponu od 5,8 posto do 15,4 posto kod neto plaće.
Neto plaću nižu za 15 i više posto od prosjeka Hrvatske u 2016. godini imale su Bjelovarsko-bilogorska, Krapinsko-zagorska, Virovitičko-podravska, Varaždinska i Međimurska županija.
Prema Fininim je podacima prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom u Hrvatskoj u 2017. godini nastavila svoj rast i povećana je za 4,3 posto. Pritom je rast neto plaće zabilježen u svim regionalnim jedinicama u rasponu od 0,9 do 9,7 posto. Najviši je rast zabilježen u Šibensko-kninskoj (9,7 posto), Koprivničko-križevačkoj (9,7 posto) i Požeško-slavonskoj županiji (7,2 posto), dok su istodobno neto plaće najmanje rasle u Zadarskoj i Karlovačkoj (0,9 posto) i Sisačko-moslavačkoj županiji (2,9 posto). Nakon stagnacije u 2016. godini, raspon između najviše i najniže neto plaće među regionalnim jedinicama u 2017. godini blago je smanjen, pa je tako plaća u Gradu Zagrebu u 2016. bila 64,9 posto viša nego u Virovitičko-podravskoj županiji, da bi u 2017. godini ona bila 63,3 posto viša.
Znatno su izraženije razlike među regionalnim jedinicama prema visini neto plaće u određenoj djelatnosti u regiji u odnosu na prosječnu plaću u toj djelatnosti u Hrvatskoj. Prema tom kriteriju izdvajaju se Grad Zagreb u kojem je u 18 djelatnosti prosječna neto plaća viša od prosječne plaće u toj djelatnosti u Hrvatskoj, a slijede Primorsko-goranska (s 13 djelatnosti s natprosječnom plaćom), Dubrovačko-neretvanska (s 9 djelatnosti) i Istarska županija (s 8 djelatnosti). Zanimljivo je da jedino Krapinsko-zagorska i Bjelovarsko-bilogorska županija nemaju niti jednu djelatnost u kojoj bi prosječna neto plaća bila viša od prosječne u Hrvatskoj za tu djelatnost.
U Gradu Zagrebu je prosječna neto plaća u svim djelatnostima NKD-a viša od prosječne plaće iste djelatnosti u Hrvatskoj, izuzev kod Djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane u kojoj, zbog važnosti turizma, natprosječne vrijednosti, u pravilu, imaju županije Jadranske Hrvatske.
Kao i prethodne godine, i u 2017. godini su poduzetnici u četiri regionalne jedinice bilježili isplatu neto plaće višu od prosječne u Hrvatskoj, i to u Dubrovačko-neretvanskoj (za 0,6 posto), Zagrebačkoj (za 2 posto) i Istarskoj županiji (za 3,2 posto) te Gradu Zagrebu (za 16,0 posto).
Plaće u Hrvatskoj obilježava znatna razlika u njihovoj visini po regijama, što za sobom povlači i razlike u životnom standardu stanovništva u pojedinim područjima te u određenoj mjeri rezultira pritiskom na dinamiziranje procesa unutarnjih i vanjskih migracija.
Izraženije ujednačavanje razine plaća po regijama teško je očekivati bez promjena u strukturi gospodarstava regija prema djelatnostima veće dodane vrijednosti te inovativnijoj i tehnološki naprednijoj proizvodnji, za što je ipak potrebna snažnija investicijska aktivnost i dulji vremenski horizont za povećanje konkurentnosti gospodarstva.
M. K.
PRINT
