OTOČAC – Hrvatska gospodarska komora u suradnji Udruženja društava za upravljanje investicijskim fondovima i Županijske komore Otočac održala je danas, a povodom Svjetskog dana investicijskih fondova (koji se obilježava 19. travnja), te kao dio Akcijskog plana unaprjeđenja financijske pismenosti potrošača koji je donijela Vlada RH, seminar o investicijskim fondovima. Seminar je održao Marin Sabo ispred Udruženja društava za upravljanje investicijskima fondovima.
Hrvatska gospodarska komora je odlučila održati ovakve seminare u svima županijskim komorama, oni su prije svega zamišljeni kao edukativni, sve da bi se ova tematika približila ne samo poduzetnicima, već općenito hrvatskima građanima. Jer to je za hrvatske prilike mlada pojava, investicijski fondovi u Hrvatskoj postoje tek odnedavna, dok je u svjetskim razmjerima to institucija stara nekih 300 godina.
Sabo je u svojoj prezentaciji prošao od samoga pojma investicijskog fonda, njegovih osnovnih karakteristika, zatim je govorio o vrstama investicijskih fondova te prednostima i rizicima ulaganja novca u takve institucije. Posebno je stavio naglasak na fondove maloga, srednjega i velikoga rizika te objasnio sve prednosti i mane svakoga od njih.
U usporedbi s razvijenim svijetom investicijski fondovi kod nas ne zauzimaju značajni udjel, po tome se Hrvatska nalazi negdje na začelju u društvu s Bugarskom ili Rumunjskom. Također ni sredstva koja su u njih uložena (računajući po glavi stanovnika) bitno ne mijenjaju hrvatsku poziciju. Sabo je to protumačio spočetka velikim oduševljenjem s investicijskim fondovima, a onda kako im je vrijednost počela padati, splasnulo je i oduševljenje za ovu vrstu ulaganja.
Interes gospodarstvenika u Ličko-senjskoj županiji za ovaj seminar je bio nikakav. To treba i razumjeti, jer dok god se poslodavci bore s nelikvidnošću, nesolventnošću, dok se nalaze u predstečajnima nagodbama, dok panično traže mogućnost kreditiranja i ulaganja u poslovanje, nema mjesta za razmišljanje o ulaganju u investicijske fondove. Iako je ovaj seminar bio namijenjen i građanstvu, ni ono nije imalo velika interesa za nj, vjerojatno poučeno nekima negativnostima iz prošlosti kada su u raznim ulaganjima ostali „kratkih rukava“. Ono što je organizatore ovog seminara ipak osokolilo je dolazak jednog razreda ekonomista Srednje škole Otočac, koji se u okviru predmeta o bankarskom poslovanju susreću i s pojmom investicijskih fondova, da od stručnjaka koji se ovom tematikom bave čuju neke stvari iz prve ruke. Sabo je to ocijenio veoma pozitivnim, mladi su na pragu ili studija ili traženja posla, za budućnost su to zacijelo ulagači i u investicijske fondove pa je vrijedilo organizirati ovakav seminar. Uostalom praksa dobrog odaziva učenika i u drugim županijskim komorama je bila pravilo, a ne izuzetak.
M. Kranjčević
PRINT
