OTOČAC – Kada se govori o poduzetništvu u Ličko-senjskoj županiji, lako se upadne u određene stereotipe pri stvaranju zaključaka. Uobičajen je stereotip da je to poduzetništvo slabašno, osobito ako se uspoređuje s drugima, razvijenijim županijama. No je li tomu baš tako?
Ako u Ličko-senjskoj županiji ima nekih 1.200 registriranih poduzeća (trgovačkih društava, tipa j.d.o.o., d.o.o. ili d.d.), pa ako se uzme ukupna županijska populacija koja je svakako ispod 50.000 žitelja (bolji poznavatelji govore o brojci od 37.000 žitelja), ako bi se to u relativnim brojkama usporedilo s nekima drugim županijama, ne bi ti rezultati ni bili toliko porazni, koliko stereotipni način razmišljanja daje odgovore.
E sad, kad se počne govoriti o ženskom poduzetništvu, tada stereotipi dosižu svoj vrhunac, reklo bi se. A što bi taj stereotip kazao? Rekao bi da žena poduzetnica u Ličko-senjskoj županiji ima toliko malo da bi ih se može prebrojiti na prste jedne ruke. Posve krivo! Kakav promašaj!
Doista? Koliko ima poduzetnica u Ličko-senjskoj županiji? Prava su to pitanja na koja valja odgovoriti i razobličiti stereotipni, ničim utemeljeni odgovor da ih je malo. Evo, po podatcima kojima raspolaže Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Otočac registrirano je 157 poduzetnica koje su predsjednice uprave ili direktorice svojih poduzeća. Je li to malo? Nipošto! Ako se uzme da je od ukupno registriranih poduzeća njih oko 660 aktivno, da posluju, tada proizlazi da je žena poduzetnica 23 posto. Neki će odmah posegnuti za prigovorom da je to malo s obzirom na udjel žena u ukupnoj populaciji, može biti, ali ako se uzmu teške i specifične vode, kakve su poduzetničke, ova brojka nije nimalo sitna. Dapače!
Naravno da u ovu brojku nisu uračunate žene poduzetnice u obrtništvu, za pretpostaviti je da ih je tamo u postotku više nego u trgovačkim društvima.
Ova brojka od 23 posto govori samo o ženama poduzetnicama kao vodećim figurama u trgovačkim društvima. Kad bi se tome pridodale sve one koje su u t. zv. top managementu u tima istim trgovačkim društvima, svakako bi njihov udjel u postotku bio značajno veći.
Informacije radi valja kazati da ih je po raznim ustanovama (dječji vrtići, domovi zdravlja, kulturni centri, knjižnice, škole, zavodi, ljekarne i sl.), dakle van gospodarske djelatnosti, još 24 na rukovodećim mjestima.
Eto, to je prava istina, a ukorijenjeni stereotipi neka završe u svojoj ropotarnici.
M. Kranjčević
PRINT
