OTOČAC – Ministarstvo turizma je ovih dana diglo veliku buru oko jednog paketa prijedloga zakona koji se odnose na turističku djelatnost, a koje je uputilo u Hrvatski sabor u hitnu proceduru donošenja. Turistički poslenici su time jako iznenađeni, zateklo ih je to odjednom i iznenada u jeku sezone, u vremenu kada se treba posvetiti gostima i ostvarenju čim bolje sezone, a ne „ratovati“ s matičnim ministarstvom i svojom vlašću. Osobito je to pogodilo većinu turističkih zajednica diljem Hrvatske kojima prijeti ukidanje po sili zakona. Nisu u tom kotlu eliminiranja samo kontinentalne turističke zajednice, koje po prirodi stvari ostvaruju i skromnije prihode, već ima mnogo onih koje su na moru, dakle u najturističkijim prostorima Lijepe naše. Proces je to eliminacije malenih za račun velikih.
Na ukidanje turističkih zajednica (tko ima novca – ima, tko nema – nema ga) su reakcije različite. Mahom su negativne, osuđujuće, oni koji se razumiju što je turizam i kako se mukotrpno gradi turistička ponuda jednoga kraja shvaćaju svu tragičnost ovih prijedloga i svjesnu su dugoročnih posljedica tih poteza, no ima poslenika koji se bave turizmom i koji se raduju kako će ukidanjem njihove turističke zajednice samim time prestati i njihova obveza plaćanja turističke članarine i drugih davanja po toj osnovi. E ne će, to je djetinja zabluda, i dalje će plaćati samo što veći dio novca ne će više ostajati u njihovoj sredini, već će se slijevati u Hrvatsku turističku zajednicu, što je očita intencija predlagača spomenutih prijedloga zakona.
Ima nekih obrazloženja da donošenjem novih zakona ništa ne će biti poremećeno, dapače, da će biti unaprijeđeno. Može biti, samo se valja prisjetiti stare, jako stare uzrečice koja kaže „tko drugomu gaće veže, nakrivo mu tur stoji“. Lako i zato što će „turovi nakrivo stajati“, no treba se bojati da ne će biti ni gaća, a tad će „car bit gol golcat“.
M. Kranjčević
PRINT
